struka(e):

federacija (kasnolat. foederatio, od lat. foedus, genitiv foederis: savez, ugovor), oblik drž. uređenja. Pojam federacije ima dva temeljna značenja: 1. U pov. poimanju, federacija označava odnos između dvaju ili više polit. entiteta koji radi ostvarenja određenoga zajedničkog interesa (sigurnosti, obrane i dr.) uspostavljaju jednu, zajedničku polit. cjelinu koja se naziva federacija, federativna ili savezna država. 2. U suvremenom ustavnopravnom značenju, federacija označava posebne oblike složene države, među koje se ubrajaju i konfederacije. Konfederacija kao asocijacija država, u smislu međunar. prava, ne teži stvaranju određene superiorne etatističke volje. Federacija kao unija država, u smislu unutarnjeg ustavnog prava, novostvoreni je etatistički kolektivitet nadređen državama koje se nalaze u uniji. Suverene države koje postaju članicama federacije odriču se dijela svojih suverenih nadležnosti. Konfederacija je ravnopravna asocijacija država članica, federacija je utemeljena na odnosima hijerarhije na dvjema razinama: na nižoj razini nalaze se države članice, odn. federalne jedinice. U SAD-u, Australiji i Indiji one nose naziv države, u Švicarskoj su to kantoni, u SR Njemačkoj nose naziv zemalja, a u bivšem SSSR-u i SFRJ nosile su naziv republike. Na višoj razini federalne države nalazi se novi etatistički kolektivitet koji se u teoriji federalizma naziva i superdržavom. Pravna je osnova federacije, izvor njezinih nadležnosti kao i nadležnosti federalnih jedinica ustav. Državnopravna konstrukcija federacije počiva na dijalektičkoj kombinaciji triju načela: načelu superpozicije, autonomije i participacije. Načelo superpozicije znači da u federaciji punim suverenitetom raspolaže samo savezna država kao posebna ustavnopolit. organizacija koja ima svoju zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Pravo koje stvaraju savezni organi nadređeno je pravu federalnih jedinica pa se primjenjuje izravno na pojedince. Načelo autonomije govori o podjeli nadležnosti između sastavnih dijelova federacije, a ona je u različitim federacijama različita. Pretpostavka nadležnosti može ustavom biti postavljena ili u korist savezne države ili u korist federalnih jedinica. U nekim je poslovima nadležno isključivo federalno zakonodavstvo, u nekima federalno zakonodavstvo i zakonodavstvo federalnih jedinica, a u nekima isključivo zakonodavstvo članica federacije. Isključiva nadležnost federacije najčešće se odnosi na vanjske poslove, oružanu silu, sredstva komunikacija i veza, izdavanje novca i kontrolu mjera, carina, financije i sudstvo. Sukobi nadležnosti između federacije i članica rješavaju se sudskim putem. Načelo participacije odnosi se na suradnju između savezne države i federalnih jedinica u životu federacije. Tomu posebno služi institucija drugoga doma federalnog parlamenta, u kojem se ostvaruje načelo jednake zastupljenosti nejednakih dijelova federacije. Federalni ustavi teže institucionalizaciji ravnoteže između drž. jedinstva i subnacionalnih različitosti, no u praksi, ustavnoj projekciji federalizma najčešće protuslovi centralizirani, autoritarni i faktički unitarni sustav vlasti. Federacija može biti organizirana na različite načine: kao monarhija (npr. Malezija) ili kao republika, što je danas češći slučaj (npr. SR Njemačka, Belgija, Austrija, SAD, Brazil, Argentina, Indija, Nigerija, Južnoafrička Republika i dr.). Prije stjecanja državne samostalnosti i neovisnosti 1990. Republika Hrvatska bila je u sastavu nekoliko složenih država: tijekom XIX. st. do 1918. u sastavu Habsburške Monarhije, a 1945–90. u sastavu jugosl. federacije.

Citiranje:

federacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/federacija>.