fideikomis (lat. fideicommissum: povjerbina, neotuđivo nasljedno pravo, od fides: vjera i committere: predati), u rim. nasljednom pravu, neformalna molba kojom se ostavitelj obraćao nasljedniku da na teret ostavine, a u korist neke treće osobe, izvrši određenu činidbu. Osoba kojoj je upućena ta molba naziva se fiducijar (fiduciarius), a osoba kojoj je namijenjena korist naziva se fideikomisar (fideicommissarius). Obični ili singularni fideikomis nastaje onda kada može biti određeno pojedinačno davanje stvari, platež svote novca, oprost duga itd. Univerzalni fideikomis (fideicommissum hereditatis) takva je vrsta fideikomisa kod koje ostavitelj nalaže nasljedniku (fiducijaru) da čitavu ostavinu ili njezin dio prenese trećoj osobi (fideikomisaru). Obiteljski fideikomis (fideicommissum familiae relictum) vrsta je fideikomisa po kojem određena imovina kao neotuđiva ostaje trajno u jednoj obitelji. Obiteljski fideikomis imao je veliko značenje u feud. doba, kada je primjenjivan u mnogim plemićkim obiteljima.
