hlebinska slikarska škola, naziv za slikare naivna izraza iz Hlebina i okolnih mjesta u Podravini. Pojava škole vezana je uz slikara K. Hegedušića, koji je već 1925. isticao važnost hrvatske pučke umjetnosti kao samostalnog i nacionalnog, a istodobno i socijalnog izraza bez utjecaja sa Zapada i postavio temeljna slikarska načela (otvoreni kolorit, tipologiju, motiv i tehniku slikanja na staklu). Na izložbi Zemlje 1931. na njegov su prijedlog gostovali seljaci slikari iz Hlebina I. Generalić i F. Mraz, poslije M. Virius; tim je činom promovirana hrvatska naivna umjetnost. Nakon II. svjetskoga rata I. Generalić postao je središnja osobnost škole; davao je poduke tzv. drugom naraštaju (F. Filipović, D. Gaži, M. Kovačić, I. Večenaj, Martin Mehkek, I. Lacković-Croata i dr.). U djelovanju škole razabiru se dva stilsko-tematska razdoblja: isprva (do 1941) prevladavaju socijalno-kritički sadržaji, potom jača lirska idealizacija života na selu i sklonost fantastici. Godine 1968. otvorena je u Hlebinama Galerija naivne umjetnosti (arhitekt M. Begović).
