internacionalizam (inter- + lat. natio: narod), međunarodno zajedništvo. Stajalište o međunarodnom zajedništvu ljudi, bez obzira na rasu, spol, vjeru i naciju, što se zasniva na načelima nadnacionalne solidarnosti pojedinaca ili društvenih skupina te na njihovu djelatnome povezivanju radi ostvarivanja zajedničkih ekonomskih, političkih, kulturnih i drugih interesa. Ideje internacionalizma javljaju se potkraj XVII. st., najprije u pojedinim političko-pravnim projektima o općem miru. Imale su isprva pretežno utopijsko značenje. Socijalistički ili proleterski internacionalizam, politička je doktrina revolucionarnog dijela radničkoga pokreta u XIX. i poč. XX. st., a temelji se na marksističkom shvaćanju da je radnička klasa svakoga naroda, svake države, po svojem biću internacionalna te da je njezino oslobođenje pretpostavka zasnivanja istinskih bratskih odnosa među svim narodima svijeta. U komunističkom pokretu XX. st. koristio se kao opravdanje ili prikrivanje hegemonije Sovjetskoga Saveza i njegove komunističke partije nad drugim socijalističkim državama i komunističkim partijama (»revolucionarni centar«, »vodeća zemlja« socijalizma).
