struka(e):

iskustvo (grčki ἐμπεıρία, latinski experientia), u filozofiji, skup spoznaja zasnovanih najčešće na izravnom, osjetilnom doživljavanju. Tim se nazivkom označuje ono što sam pojedinac iskušava ili doživljuje, zatim metoda kojom se dolazi do nekoga znanja, a potom i samo to znanje. U teoriji spoznaje iskustvo je temeljno polazište spoznaje, pri čemu se trebaju razlikovati izvanjsko i unutarnje iskustvo. Dok unutarnje iskustvo na izravan (intuitivan) i duhovan način spoznaje bit stvari, izvanjsko iskustvo do bîti stvari dolazi tek preko osjetilno danih, izvanjskih predmeta (diskurzivna, pojmovna spoznaja). U grčkog filozofa (npr. Parmenida i Platona) iskustvo se shvaćalo kao mnijenje (δόξα), za razliku od pravoga znanja (ἐπıστήμη) kao intuitivnog (intelektualnoga) načina zahvaćanja stvari u njezinoj bîti. U svojoj transcendentalnoj filozofiji Kant je smatrao da razum ne smije prelijetati granice iskustva, jer bi se tada zapleo u teškoće (antinomije) koje se ne mogu razriješiti iskustvenim putem. Isto vrijedi i za »stvar po sebi«, koja je po njemu nespoznatljiva zato što ne pripada u granice mogućeg i zbiljskog iskustva, tj. nije imanentna razumu i njegovim spoznajnim moćima. Čisto (neutralno) iskustvo znači doživljaj, posebno doživljaj s »osjetnom vrijednošću«, koja je neovisna o suprotnosti subjekta i objekta (W. James i R. Avenarius).

Citiranje:

iskustvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/iskustvo>.