struka(e):

konstanta (od lat. constans, genitiv constantis: nepromjenljiv, postojan) (stalnica), fizikalna veličina koja zadržava istu vrijednost tijekom nekog procesa, promjenâ drugih veličina ili okolnosti. Apsolutna (općenita ili univerzalna) konstanta ne mijenja se pri bilo kakvoj promjeni uvjeta, nego ima stalnu (konstantu) vrijednost, npr. brzina svjetlosti u vakuumu, gravitacijska konstanta, konstanta raspada, Planckova konstanta, plinska konstanta. Relativna konstanta ovisi o promjeni veličina koje na nju utječu, dok je o svima ostalima neovisna (npr. vrelište neke tvari konstanta je samo uz stalan atmosferski tlak) (→ prirodne konstante).

U matematici, konstanta je veličina u jednadžbi koja je nepromjenljiva s obzirom na zadane operacije, npr. u funkciji f(x) = ax + ba i b su konstante, a x je varijabla. Konstantnom se naziva bilo koja funkcija koja postiže samo jednu vrijednost, npr. f(x) = 3, ili broj za koji se smatra da neće promijeniti vrijednost u određenom matematičkom razmatranju ili neki dobro definirani broj npr. Eulerov broj, pi, zlatni rez. Derivacija konstante jednaka je nuli, a rješenju neodređenoga integrala pribrojava se konstanta bilo koje vrijednosti.

Citiranje:

konstanta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/konstanta>.