struka(e): |

konstrukcija (lat. constructio: izgradnja).

1. Postupak kojim se neka cjelina slaže od dijelova (od kakva materijala, od elemenata, sastavnica i sl.) ili rezultat takva postupka (npr. drvena, strojna konstrukcija). Nazivom konstrukcija označuje se i korištenje kakvih podataka i/ili obavijesti za kakvu tvrdnju, tumačenje i sl., obično u negativnom smislu (tj. u smislu podmetanja), npr. samovoljna konstrukcija, neutemeljena konstrukcija i sl.

2. U lingvistici, sintaktička cjelina, obično sintagma ili rečenica, sastavljena od jezičnih jedinica koje se međusobno povezuju na osnovi gramatičkih svojstava (npr. aktivna, pasivna, participska, niječna, upitna konstrukcija, konstrukcija akuzativa s infinitivom, perifrastična konstrukcija i sl.). Katkada se pod konstrukcijom razumije i način raspoređivanja riječi i/ili oblika u rečenici, složenoj rečenici ili u tekstu.

3. U matematici, geometrijska konstrukcija, predočivanje geometrijskih elemenata s pomoću pomagala kao što su trokut, šestar i sl. (npr. konstrukcija jednakostraničnoga trokuta, konstrukcija simetrale stranice).

Citiranje:

konstrukcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/konstrukcija>.