struka(e): |

kvantiteta (njemački Quantität < latinski quantitas: kolikoća; količina).

1. Pojam koji označuje ono što se može rastaviti na sastavne dijelove (kolikoća), što se može opet zbrojiti (skup) i izmjeriti (veličina). Pod tu se kategoriju sažima mnoštvo različitih danosti iste vrste (quantum), tj. ona je posljedak sinteze ili aperceptivnih ili misaonih danosti. Time se dobiva neka apriorna veličina, neki apriorni broj ili neka apriorna odredba. U spoznajno-teorijskome smislu kvantiteta je uvijek u odnosu prema mišljenju zato što upravo mišljenje obavlja to zbrajanje i određivanje. Zbog toga je kvantiteta temelj osjetilne spoznaje koja na razini kvalitativnih operacija mišljenja (poimanje, suđenje) stječe uvid u nužne relacije i poredak sastavnih dijelova stvari, te time istodobno dospijeva do apstraktnog i općenito važećeg uvida u bitak i neposredno događanje u svijetu.

2. U lingvistici, termin kojim se označuje duljina samoglasnika ili, rjeđe, suglasnika. U mnogim jezicima oprjeke po kvantiteti svode se na razlikovanje dugih i kratkih samoglasnika (npr. u latinskom ili klasičnom arapskom), a u rijetkim jezicima, poput estonskoga, postoje tri stupnja kvantitete, odn. razlikovanje kratkih, srednjih (poludugih) i dugih samoglasnika.

Citiranje:

kvantiteta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kvantiteta>.