struka(e): lingvistika i filologija

laoski jezik (lao), jezik južnotajske grane tajske (ili dajske) porodice, službeni jezik Laosa. Njime govori oko 50% stanovništva Laosa, te izdvojene skupine u susjednim državama. Ukupno ima dvadesetak milijuna govornika. Piše se vlastitim pismom (46 znakova), srodnim tajskomu, južnoindijskoga podrijetla. Laoski ima puno dijalekata, koji s dijalektima tajskoga tvore dijalekatski kontinuum, pa se za pojedine govore ne može jednoznačno reći treba li ih smatrati tajskima ili laoskima. Narječja su uzajamno razumljiva, a nema jedinstvenoga standardnog oblika. Najstariji spomenici laoskoga jezika potječu iz XIII. st. Danas na laoskom postoji značajna književna djelatnost. U tipološkome pogledu, laoski je sličan drugim jezicima jugoistočne Azije: ima izolativnu strukturu, šest razlikovnih tonova, imenske klasifikatore, sustav honorifika (riječi kojih upotreba ovisi od društvenog statusa govornika, sugovornika i osobe o kojoj se govori), itd. Poredak je sintaktičkih kategorija S(subjekt) V (glagol) O(objekt).

Citiranje:

laoski jezik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 22.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/laoski-jezik>.