struka(e):

moral (prema lat. moralis: ćudoredan, moralan), sustav nepisanih društvenih normi što određuju način ponašanja u određenoj društvenoj skupini, zajednici, a zasnivaju se na običajima i na općenito prihvaćenim mjerilima vrjednovanja postupaka sa stajališta načela »dobra« ili »zla«. Moral je povijesno određen, oblikuje se u izravnoj vezi s uvjetima života zajednice, kulturnom tradicijom i religijskim predodžbama. No unatoč stanovitoj relativnosti, koja se ogleda i u različitosti moralnih načela unutar klasa i slojeva istoga društva, moral općenito označuje važan čimbenik društvene kohezije, pa i cjelovit sustav stajalištâ i djelovanjâ koji regulira odnose među ljudima (obitelj, prijatelji i sl.). Moralno se djelovanje karakterizira svojevrsnim unutrašnjim stajalištem, u kojem, uz svjestan izbor vrijednosno određenih postupaka, djeluju i emotivni, voljni čimbenici, te odgojne zasade. U tradicionalnoj metafizici moralne su se vrjednote konstituirale polazeći od nekoga nadosjetilnog principa. S Kantovim »kopernikanskim obratom«, u kojem se moralna autonomija subjekta zasniva na njegovoj slobodi, dolazi do radikalne kritike tradicionalnoga morala, posebice kod A. Schopenhauera i F. Nietzschea, koji smatraju da moralne vrjednote moraju izvirati iz čovjekova neposrednoga života. U tom duhu M. Heidegger do kraja problematizira važenje tradicionalnoga morala pitanjem o bîti humanizma, koja se po njemu prije svega zrcali u čovjekovu iskustvu smisla bitka. Nasuprot njemu, M. Scheler i N. Hartmann govore o osjećanju mnoštva različitih vrjednota i dobara i o njihovu ozbiljenju na temelju tog čuvstva, a G. E. Moore smatra da dobro nije prirodna kvaliteta i ono se zato ne može izvesti iz nekoga danog načina bitka, nego predstavlja samostalni princip (intrinsic good). Svaki pokušaj da se moralne vrjednote izvedu iz neke danosti nužno vodi tzv. naturalističkoj falaciji. Međutim, Richard Mervyn Hare smatra da govor o moralu služi za orijentiranje djelovanja u danoj situaciji, a J. Rawls predlaže kritičku provjeru pravednosti državnog zakonodavstva na temelju original position, tj. na temelju analitičke konstrukcije koja polazi od sposobnosti pojedinca kao slobodnoga bića da, bez obzira na stručnu kompetenciju, sudjeluje u stvaranju moralnih vrjednota.

Citiranje:

moral. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/moral>.