struka(e): |
vidi još:  Filmski leksikon
ilustracija
OBJEKTIV promjenljive žarišne duljine od 18 do 55 mm

objektiv (prema srednjovj. lat. obiectivus: predmetan), leća ili sustav leća kroz koje zrake svjetlosti s predmeta koji se promatra ulaze u optički instrument (dalekozor, mikroskop, fotografska i filmska kamera). Kako bi se smanjili gubitci nastali zbog refleksije zraka svjetlosti na objektivu mikroskopa te da bi se povećao njihov upadni kut, rabi se imerzijski mikroskopski objektiv; prostor između tog objektiva i predmeta ispuni se uljem koje ima isti indeks loma kao i pokrovno stakalce predmeta i leće objektiva. Na neke vrste objektiva, osobito za fotoaparate, nanosi se tanak sloj prozirne tvari koja ima indeks loma manji od stakla, a debljina toga sloja treba biti 1/4 valne duljine žute svjetlosti reflektirane na objektivu. Tako izvedeni objektivi omogućuju prikladniji spektralni sastav svjetlosti koja ulazi u instrument (plava optika), jer smanjuju utjecaj dijelova spektra, osobito crvenoga i infracrvenoga, na koje je filmska emulzija posebno osjetljiva, pa su registrirane boje bliže prirodnim bojama.

Objektiv kamere

Objektiv kamere (fotografskog aparata, filmske kamere) optički je sustav kojim se slika snimanog objekta projicira na fotoosjetljivu podlogu (→ kamera). Sastoji se od jedne ili obično više leća, mehanizma za prilagodbu količine svjetlosti koja se propušta u kameru prilikom eksponiranja, mehanizma za izoštravanje i dr. Kod nekih je kamera sastavni dio tijela, a kod drugih je samostalan i može se izmjenjivati. Ovisno o izboru i podešavanju objektiva, pri eksponiranju će na fotoosjetljivoj podlozi biti ocrtana slika različita vidnoga kuta, bit će potpuno oštra ili zamućena, pravilna ili iskrivljena. Zbog toga je objektiv osnovni dio fotografskog aparata, kojim se bitno utječe na izgled i kvalitetu slike, a time i znatno proširuju kreativne mogućnosti fotografiranja (→ fotografija). Filmska slika kao osnova filma, ovisno o odabiru i uporabi objektiva filmske kamere uz ostala izražajna sredstva, uvelike određuje informacijske, retoričke i stilske osobine filma; u nekim je filmovima upravo objektiv, primjerice u Građaninu Kaneu (Citizen Kane, 1941) O. Wellesa, odredio cjelokupni stil filma.

Prema konstrukciji, objektivi mogu biti aplanati, akromati, apokromati, anastigmati i dr. Današnji su objektivi fotografskih aparata najčešće složeni sustavi leća, kombinacijom kojih su u potpunosti ili većim dijelom otklonjene optičke pogrješke (→ aberacija). Takvi se objektivi nazivaju anastigmatski objektivi ili anastigmati. Prvim anastigmatom smatra se objektiv Zeiss-Tessar, koji je konstruirao P. Rudolph 1890. Ovisno o vrsti, broju i rasporedu leća, odn. njihovoj optičkoj izvedbi, razlikuju se dvostruki simetrični ili polusimetrični anastigmat, nesimetrični neslijepljeni ili poluslijepljeni anastigmat, prošireni nesimetrični anastigmat, Gaussov objektiv i dr. Žarišna duljina objektiva udaljenost je optičkoga središta do točke u kojoj se sijeku sve zrake svjetlosti paralelne s osi objektiva (→ žarište ili fokus). Ona određuje vidni kut objektiva, prema kojemu se razlikuju tri osnovne skupine: normalni objektivi, širokokutni i teleobjektivi.

Normalni objektiv

Normalni objektiv ima vidni kut oko 45°, što približno odgovara čovjekovu, a žarišna mu je duljina približno jednaka duljini dijagonale sličice filma ili fotoosjetljivoga senzora na koji se kroz objektiv projicira slika. Tako, npr., za najrašireniji leica-format fotografskoga filma normalni objektiv uobičajeno ima žarišnu duljinu 50 mm, pa se pojam normalni objektiv izjednačuje s takvim objektivom. To su objektivi najsvestranije primjene i najčešće se kombiniraju s dodatnom opremom (predleće, mijeh, međuprstenovi, telekonvertor i dr.).

Širokokutni objektivi

Širokokutni objektivi manjih su žarišnih duljina pa daju širi vidni kut. Razvrstavaju se u tri skupine: standardne širokokutne objektive, ekstremne te objektive riblje oko (engl. fish-eye). Standardni širokokutni objektivi uobičajeno imaju za film leica-formata žarišnu duljinu 28 ili 35 mm, odn. vidni kut 74° ili 62°. Vrlo su široke primjene i čine standardnu fotografsku opremu. Ekstremni širokokutni objektivi imaju žarišnu duljinu 20 ili 24 mm (vidni kut 94° ili 83°). Ti su objektivi pogodni za panoramsku fotografiju, snimanja u skučenom prostoru i sl. U radu s njima otežano je mjerenje osvjetljenosti, uporaba bljeskalice, a postoji i problem jake izobličenosti (rušenja) slike. Objektiv riblje oko ima vidni kut 180° pa se njime dobivaju izrazito deformirane slike, to deformiranije što se objekt snima iz manje udaljenosti, te što je objekt ukošeniji u odnosu na fotografski aparat (ravninu filma). Iako su prvotno bili konstruirani za znanstvene potrebe, danas se u prvom redu rabe za fotografsku karikaturu.

Teleobjektivi

Teleobjektivi imaju veću žarišnu duljinu od normalnih, uski vidni kut i rabe se za snimanje portreta ili udaljenih objekata. Portretni objektivi žarišne su duljine od 75 do 150 mm (vidni kut 32° do 15°), jaki teleobjektivi od 200 do 300 mm (12° do 8°), a ekstremni teleobjektivi veće od 300 mm. Što su im veće žarišne duljine, izvedbom su duži i teži, a time i nespretniji pri radu. Tako je s ekstremnim teleobjektivima vrlo teško raditi iz ruke pa se često mora snimati sa stativa. Kako bi se taj problem otklonio, izrađuju se ekstremni teleobjektivi sa sustavom leća i zrcala (zrcalni objektivi), kod kojih se slika više puta lomi u objektivu, pa su kompaktnije izvedbe.

Objektivi promjenljive žarišne duljine

Objektivi promjenljive žarišne duljine (tzv. zoom objektivi) omogućuju kontinuirani odabir bilo koje žarišne duljine unutar nekih granica. Zbog praktičnosti, u današnje su doba u najširoj uporabi. Kod kompaktnih digitalnih fotoaparata odnos najmanje i najveće žarišne duljine često se navodi kao glavno obilježje objektiva (optički zoom) i iskazuje npr. 3× ili 7×. Ipak, za kvalitetu je snimaka optimalno da taj odnos nije veći od 1 : 3 (u nekih izvedaba 1 : 4).

Izoštravanje slike

Izoštravanje slike provodi se finim podešavanjem žarišne duljine objektiva. Ovisno o izvedbi objektiva i fotografskog aparata, izoštravanje se može provoditi ručno (manualno), okretanjem prstena za izoštravanje na objektivu, ili s pomoću sustava za automatsko izoštravanje (autofokus). Taj sustav može biti aktivan (aparat mjeri udaljenost do objekta) ili pasivan (određuje se pri kojoj je žarišnoj duljini slika najjasnija). Kod najjeftinijih izvedbi aparata, žarišna se duljina ne može mijenjati, pa su oštre tek snimke objekata udaljenih unutar određenih granica. Svi objekti udaljeni više od stotinu žarišnih duljina, uz odabir odgovarajuće žarišne duljine objektiva (fotografska beskonačnost), oštri su.

Svjetlosna jakost objektiva

Svjetlosna jakost objektiva odnos je promjera leća objektiva i žarišne duljine objektiva. Što je svjetlosna jakost veća, objektiv može propustiti više svjetla, njime se može raditi pri slabijim svjetlosnim uvjetima i s kraćim vremenom eksponiranja. Svjetlosna jakost često je ograničavajući čimbenik pri uporabi teleobjektiva, osobito pri snimanju u lošijim svjetlosnim uvjetima ili objekata u pokretu. Količina svjetlosti što se propušta na podlogu regulira se zaslonom, koji se obično sastoji od niza pomičnih lamela srpasta oblika (iris-zaslon). Lamele stalno oblikuju približno kružni otvor, veličina kojega se može po volji mijenjati. Taj se otvor naziva otvorom objektiva, a njegova se veličina obilježava vrijednostima: 1; 1,4; 2; 2,8; 4; 5,6; 8; 11; 16; 22; 32. Svaka veća vrijednost označava dvostruko manji otvor objektiva (npr. pri otvoru 5,6 kroz objektiv prolazi dvostruko manje svjetla nego pri otvoru objektiva 4).

Citiranje:

objektiv. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/objektiv>.