oktava (lat. octava: osma).
1. Interval između bilo kojih dviju zvučnih frekvencija kojih je odnos 2 : 1.
2. Brojčana jedinica frekvencijskoga intervala Δi između dviju frekvencija f1 i f2, određenih binarnim logaritmom omjera tih frekvencija, tj. Δi = [lb (f/f0)] oktava (→ brojčane jedinice).
3. U glazbi, interval između dvaju tonova koji su udaljeni za sedam dijatonskih stupnjeva glazbene ljestvice. Omjer je frekvencije bilo kojih dvaju titraja koji proizvode oktavu 1 : 2. Interval oktave također je udaljenost osnovnoga tona od njegova prvog alikvotnoga tona. U umjetničkoj glazbi Zapada tzv. čista oktava smatra se jednom od savršenih konsonanci.
4. Naziv za strofu od osam stihova (osmostih). Može sadržavati različite vrste rime, parnu (aabbcc) i ukrštenu (abababab ili ababcdcd). U talijanskoj se književnosti javlja kao ottava rima, u francuskoj (huitain) i engleskoj (Monk’s Tale stanza) književnosti česta je u baladama, a rabe ju i stariji hrvatski pjesnici (Dž. Držić, H. Lucić, M. Vetranović).
