struka(e):

papa (lat. papa < grč. πάππας: otac, tata), rimski biskup, vrhovni poglavar Katoličke crkve. Isprva su u ranokršćansko doba tim hipokorističkim imenom nazivali vjerojatno sve biskupe, a od IV. st. samo rimske biskupa.

Već u II. i III. st. rimski biskupi imali su izniman položaj među ostalim kršćanskim biskupima pa su presuđivali u sporovima oko crkvene discipline i nauka. Pritom su se pozivali na to da su nasljednici apostolskoga prvaka sv. Petra, prvoga rimskoga biskupa, kojemu je Krist dodijelio primat (jedinoga među apostolima nazvao je stijenom svoje Crkve i nebeskim ključarom), pa im prema tomu pripada obavljanje Petrove službe, vrhovna crkvena vlast. Papinski primat ojačao je u V. i VI. st., osobito za papâ Leona I. Velikoga i Grgura I. Velikoga. Kada je najprije u IX. i onda konačno u XI. st. došlo do raskola između Istočne i Zapadne crkve, papa je ostao vrhovnim poglavarom samo u Zapadnoj crkvi. Od polovice XI. st. više ga nisu birali rimsko svećenstvo i narod, nego Kardinalski zbor. Od pape Ivana II. (VI. st.) pape nakon izbora mijenjaju ime.

Od XI. st., osobito u doba Grgura VII., pape učvršćuju i svoju svjetovnu vlast, pa su za Inocenta III. (poč. XIII. st.) postigli vrhunac svoje političke moći. Zatim je od XIV. st., osobito za avignonskoga sužanjstva i Velikoga zapadnog raskola, došlo do duboke krize papinskog autoriteta. Tada je započela velika kontroverzija između koncilijaristâ i transmontanistâ o tome je li vrhovni autoritet u Crkvi koncil ili papa. Renesansni su se pape bavili više politikom i umjetnošću nego crkvenim i duhovnim pitanjima, što je dovelo do reformacije i odvajanja velikoga dijela Zapadne crkve od papinske vlasti. Na Tridentskom koncilu (1545–63) i u doba katoličke obnove pape su ponovno zadobili moralni ugled, ali im je sve više slabio politički utjecaj. Nakon Francuske revolucije (1789), u susretu s novonastalim društvenim i civilizacijskim problemima, ponovno oživljava borba između koncilijaristâ i transmontanistâ. Prvi vatikanski koncil (1869–70) proglasio je dogmu o papinoj nezabludivosti (infalibilitet) kada ex cathedra donosi za sve vjernike obvezne odluke o vjeri i moralu. Drugi vatikanski koncil (1962–65) nijansirao je smisao te dogme.

U organizaciji Katoličke crkve, papa je u svojstvu biskupa grada Rima ujedno nadbiskup i metropolit rimske crkvene pokrajine i primas Italije. Po katoličkom naučavanju on je Kristov namjesnik (lat. vicarius Christi) na Zemlji, jedino on može sazivati ekumenske (opće) crkvene koncile i ima vrhovnu učiteljsku vlast i jurisdikciju u Crkvi. U međunarodnim odnosima on je priznati vladar, a po snazi Lateranskog ugovora od 1929. on je u svjetovnom smislu i vladar vatikanske države (Città del Vaticano). Svečani mu je naslov Pontifex Romanus ili Pontifex apostolicus (lat.: rimski ili apostolski prvosvećenik), a po formuli poniznosti sam sebe naziva Servus servorum Dei (Sluga slugu Božjih); naslov je uveden u papinsku Kancelariju za pape Grgura I. Velikoga (590–604).

1. Petar 30–67.
2. Lino 67–76.
3. Anaklet I. 76–88.
4. Klement I. 88–97.
5. Evarist 99–107.
6. Aleksandar I. 107–116.
7. Siksto I. 116–125.
8. Telesfor 125–138.
9. Higin 138–142.
10. Pio I. 142–155.
11. Anicet 155–166.
12. Soter 166–174.
13. Eleuterije 174–189.
14. Viktor 189–198.
15. Zefirin 199–217.
16. Kalist I. 217–222.
17. Urban I. 222–230.
18. Poncijan 230–235.
19. Anter 235–236.
20. Fabijan 236–250.
21. Kornelije 251–253.
22. Lucije I. 253–254.
23. Stjepan I. 254–257.
24. Siksto II. 257–258.
25. Dionizije 259–268.
26. Feliks I. 269–274.
27. Eutihijan 275–283.
28. Kajo/Gaj 283–296.
29. Marcelin 296–304.
30. Marcel I. 308–309.
31. Euzebije 309–310.
32. Miltijad (Melkijad) 310–314.
33. Silvestar I. 314–335.
34. Marko 336.
35. Julije I. 337–352.
36. Liberije 352–366.
37. Damaz I. 366–384.
38. Siricije 384–399.
39. Anastazije I. 399–401.
40. Inocent I. 401–417.
41. Zosim 417–418.
42. Bonifacije I. 418–422.
43. Celestin I. 422–432.
44. Siksto III. 432–440.
45. Leon I. Veliki 440–461.
46. Hilarije 461–468.
47. Simplicije 468–483.
48. Feliks III. 483–492.
49. Gelazije I. 492–496.
50. Anastazije II. 496–498.
51. Simah 498–514.
52. Hormizda 514–523.
53. Ivan I. 523–526.
54. Feliks IV. 526–530.
55. Bonifacije II. 530–532.
56. Ivan II. 533–535.
57. Agapet I. 535–536.
58. Silverije 536–537.
59. Vigilije 537–555.
60. Pelagije I. 556–561.
61. Ivan III. 561–574.
62. Benedikt I. 575–579.
63. Pelagije II. 579–590.
64. Grgur I. Veliki 590–604.
65. Sabinijan 604–606.
66. Bonifacije III. 607.
67. Bonifacije IV. 608–615.
68. Adeodat I. (Deusdedit) 615–618.
69. Bonifacije V. 619–625.
70. Honorije I. 625–638.
71. Severin 640.
72. Ivan IV. 640–642.
73. Teodor I. 642–649.
74. Martin I. 649–653.
75. Eugen I. 654–657.
76. Vitalijan 657–672.
77. Adeodat II. 672–676.
78. Donus 676–678.
79. Agaton 678–681.
80. Leon II. 682–683.
81. Benedikt II. 684–685.
82. Ivan V. 685–686.
83. Konon 686–687.
84. Sergije I. 687–701.
85. Ivan VI. 701–705.
86. Ivan VII. 705–707.
87. Sisinije 708.
88. Konstantin I. 708–715.
89. Grgur II. 715–731.
90. Grgur III. 731–741.
91. Zaharija 741–752.
92. Stjepan II./III. 752–757.
93. Pavao I. 757–767.
94. Stjepan III./IV. 768–772.
95. Hadrijan I. 772–795.
96. Leon III. 795–816.
97. Stjepan IV./V. 816–817.
98. Paskal I. 817–824.
99. Eugen II. 824–827.
100. Valentin 827.
101. Grgur IV. 827–844.
102. Sergije II. 844–847.
103. Leon IV. 847–855.
104. Benedikt III. 855–858.
105. Nikola I. 858–867.
106. Hadrijan II. 867–872.
107. Ivan VIII. 872–882.
108. Marin I. 882–884.
109. Hadrijan III. 884–885.
110. Stjepan V./VI. 885–891.
111. Formoz 891–896.
112. Bonifacije VI. 896.
113. Stjepan VI./VII. 896–897.
114. Roman 897.
115. Teodor II. 897.
116. Ivan IX. 898–900.
117. Benedikt IV. 900–903.
118. Leon V. 903.
119. Sergije III. 904–911.
120. Anastazije III. 911–913.
121. Lando 913–914.
122. Ivan X. 914–928.
123. Leon VI. 928.
124. Stjepan VII./VIII. 928–931.
125. Ivan XI. 931–935.
126. Leon VII. 936–939.
127. Stjepan VIII./IX. 939–942.
128. Marin II. 942–946.
129. Agapet II. 946–955.
130. Ivan XII. 955–964.
131. Leon VIII. 963–965.
132. Benedikt V. 964.
133. Ivan XIII. 965–972.
134. Benedikt VI. 973–974.
135. Benedikt VII. 974–983.
136. Ivan XIV. 983–984.
137. Bonifacije VII. 984–985.
138. Ivan XV. 985–996.
139. Grgur V. 996–999.
140. Silvestar II. 999–1003.
141. Ivan XVII. 1003.
142. Ivan XVIII. 1003–1009.
143. Sergije IV. 1009–1012.
144. Benedikt VIII. 1012–1024.
145. Ivan XIX. 1024–1032.
146. Benedikt IX. 1032–1045.
147. Grgur VI. 1045–1046.
148. Klement II. 1046–1047.
149. Damaz II. 1048.
150. Leon IX. 1049–1054.
151. Viktor II. 1055–1057.
152. Stjepan IX./X. 1057–1058.
153. Nikola II. 1058–1061.
154. Aleksandar II. 1061–1073.
155. Grgur VII. 1073–1085.
156. Viktor III. 1086–1087.
157. Urban II. 1088–1099.
158. Paskal II. 1099–1118.
159. Gelazije II. 1118–1119.
160. Kalist II. 1119–1124.
161. Honorije II. 1124–1130.
162. Inocent II. 1130–1143.
163. Celestin II. 1143–1144.
164. Lucije II. 1144–1145.
165. Eugen III. 1145–1153.
166. Anastazije IV. 1153–1154.
167. Hadrijan IV. 1154–1159.
168. Aleksandar III. 1159–1181.
169. Lucije III. 1181–1185.
170. Urban III. 1185–1187.
171. Grgur VIII. 1187.
172. Klement III. 1187–1191.
173. Celestin III. 1191–1198.
174. Inocent III. 1198–1216.
175. Honorije III. 1216–1227.
176. Grgur IX. 1227–1241.
177. Celestin IV. 1241.
178. Inocent IV. 1243–1254.
179. Aleksandar IV. 1254–1261.
180. Urban IV. 1261–1264.
181. Klement IV. 1265–1268.
182. Grgur X. 1271–1276.
183. Inocent V. 1276.
184. Hadrijan V. 1276.
185. Ivan XXI. 1276–1277.
186. Nikola III. 1277–1280.
187. Martin IV. 1281–1285.
188. Honorije IV. 1285–1287.
189. Nikola IV. 1288–1292.
190. Celestin V. 1294.
191. Bonifacije VIII. 1294–1303.
192. Benedikt XI. 1303–1304.
193. Klement V. 1305–1314.
194. Ivan XXII. 1316–1334.
195. Benedikt XII. 1334–1342.
196. Klement VI. 1342–1352.
197. Inocent VI. 1352–1362.
198. Urban V. 1362–1370.
199. Grgur XI. 1370–1378.
200. Urban VI. 1378–1389.
201. Bonifacije IX. 1389–1404.
202. Inocent VII. 1404–1406.
203. Grgur XII. 1406–1415.
204. Martin V. 1417–1431.
205. Eugen IV. 1431–1447.
206. Nikola V. 1447–1455.
207. Kalist III. 1455–1458.
208. Pio II. 1458–1464.
209. Pavao II. 1464–1471.
210. Siksto IV. 1471–1484.
211. Inocent VIII. 1484–1492.
212. Aleksandar VI. 1492–1503.
213. Pio III. 1503.
214. Julije II. 1503–1513.
215. Leon X. 1513–1521.
216. Hadrijan VI. 1522–1523.
217. Klement VII. 1523–1534.
218. Pavao III. 1534–1549.
219. Julije III. 1550–1555.
220. Marcel II. 1555.
221. Pavao IV. 1555–1559.
222. Pio IV. 1559–1565.
223. Pio V. 1566–1572.
224. Grgur XIII. 1572–1585.
225. Siksto V. 1585–1590.
226. Urban VII. 1590.
227. Grgur XIV. 1590–1591.
228. Inocent IX. 1591.
229. Klement VIII. 1592–1605.
230. Leon XI. 1605.
231. Pavao V. 1605–1621.
232. Grgur XV. 1621–1623.
233. Urban VIII. 1623–1644.
234. Inocent X. 1644–1655.
235. Aleksandar VII. 1655–1667.
236. Klement IX. 1667–1669.
237. Klement X. 1670–1676.
238. Inocent XI. 1676–1689.
239. Aleksandar VIII. 1689–1691.
240. Inocent XII. 1691–1700.
241. Klement XI. 1700–1721.
242. Inocent XIII. 1721–1724.
243. Benedikt XIII. 1724–1730.
244. Klement XII. 1730–1740.
245. Benedikt XIV. 1740–1758.
246. Klement XIII. 1758–1769.
247. Klement XIV. 1769–1774.
248. Pio VI. 1775–1799.
249. Pio VII. 1800–1823.
250. Leon XII. 1823–1829.
251. Pio VIII. 1829–1830.
252. Grgur XVI. 1831–1846.
253. Pio IX. 1846–1878.
254. Leon XIII. 1878–1903.
255. Pio X. 1903–1914.
256. Benedikt XV. 1914–1922.
257. Pio XI. 1922–1939.
258. Pio XII. 1939–1958.
259. Ivan XXIII. 1958–1963.
260. Pavao VI. 1963–1978.
261. Ivan Pavao I. 1978.
262. Ivan Pavao II. 1978–2005.
263. Benedikt XVI. 2005–2013.
264. Franjo od 2013.
Citiranje:

papa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/papa>.