struka(e):

prostor, u najširem filozofijskom smislu, područje onoga zorno danoga ili u Kantovu smislu (skupa s vremenom) apriorna forma zornosti. Pod prostorom se obično podrazumijeva protegnuta praznina koja je ispunjena pokretnim i nepokretnim tijelima. Prostor se može smatrati objektivno postojećim samo onda kada se promatra kao nužni uvjet kretanja tijela (Demokrit, Aristotel). U subjektivnom smislu prostor je predodžba ljudske moći mašte, tj. predodžba prostora oblikuje sve osjetilne predodžbe o izvanjskom svijetu. Dok je u srednjem vijeku prostor općenito bio smatran konačnim zbog konačnosti u njem uprisutnjenih stvari, novi vijek dolazi do spoznaje o njegovoj beskonačnosti (G. Galilei), jer je i sam svemir beskonačan. U svojoj korpuskularnoj teoriji prostora R. Descartes smatra da je upravo protežnost najmanjih materijalnih čestica uvjet postojanja jednoga jedinstvenoga (homogenoga) prostora koji je objektivan, tj. neovisan o subjektivnom doživljaju prostora. Prostor kao pojam nastaje na temelju refleksije o odnosu nužne predodžbe prostora prema protežnosti zbiljskih tijela, tj. o odnosu subjektivno doživljenoga i objektivno (zorno) danoga prostora. Tim se pojmom objašnjavaju prostorni odnosi kao npr. mjesto, položaj, udaljenost, dodirivanje itd. S obzirom na prostornu danost predmeta, razlikuju se: cirkumskriptivna danost, u kojoj pojedinim dijelovima zamišljenoga prostora odgovaraju pojedini dijelovi tijela, definitivna danost, u kojoj su jednostavne supstancije u potpunosti jednake u zauzetom prostoru i cjelovite u svakom dijelu, i jednostavna danost, u kojoj se tijelo može u određenom trenutku nalaziti samo na jednome mjestu. (→ vrijeme)

Citiranje:

prostor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/50715>.