struka(e):

ravnoteža tijela, održavanje stalnoga položaja tijela ili njegovih dijelova. Ostvaruje se s pomoću različitih organa i receptora. Najvažniji je organ za ravnotežu (vestibularni sustav) u unutar. uhu, koji zamjećuje smjer kretanja tijela; taj se organ sastoji od triju polukružnih kanala koji zamjećuju kružno kretanje, te dviju komorica (utrikul i sakul) koje reagiraju na pravocrtno gibanje (→ uho). Održavanje tjelesne ravnoteže omogućuju i osjet vida (određuje položaj tijela u prostoru i promjene toga položaja), receptori za dodir u koži (zamjećuju položaj tijela s obzirom na podlogu) te mišićni i zglobni receptori (reagiraju na pokrete pojedinih dijelova tijela). Središnji živčani sustav usklađuje tjelesne aktivnosti kojima se održava ravnoteža: u velikom mozgu nastaje svjesni osjećaj ravnoteže, a mali mozak podsvjesno aktivira mišiće nužne da bi se spriječio njezin poremećaj. Poremećaji ravnoteže tijela najčešće su posljedica oštećenja maloga mozga ili vestibularnoga sustava.

Citiranje:

ravnoteža tijela. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ravnoteza-tijela>.