struka(e):

strah.

1. U psihologiji, neugodno čuvstvo manjega ili većega intenziteta, izazvano stvarnom ili pretpostavljenom opasnošću. Strah ima doživljajnu ili subjektivnu komponentu, koju čini povećano uzbuđenje, želja da se pobjegne, sakrije ili krene u napad na izvor straha, te fiziološku, koju čine promjene potaknute povećanim uzbuđenjem autonomnoga živčanog sustava (npr. lupanje srca, znojenje, drhtanje, suhoća usta). Čuvstvo straha razlikuje se od anksioznosti, koja za razliku od straha najčešće nema poznat uzrok te je češće potaknuta nekom pretpostavljenom ili zamišljenom prijetnjom ili opasnošću. Strahovi koje izazivaju podražaji, situacije ili objekti koji su bezopasni i kojih se većina ljudi ne boji nazivaju se fobije.

2. U filozofiji M. Heideggera strah pred onim nadolazećim i nepoznatim čini temeljni način čovjekova bitka u svijetu: dovodeći se kroz strah pred samoga sebe, čovjek istodobno otkriva najbližu blizinu vlastita bitka, tj. otkriva mogućnosti slobode i slobodnoga odlučivanja za samoga sebe u neskrivenosti (istini) vlastite egzistencije. Time ono najdalje i najnepoznatije postaje najbliže kao sam čovjekov bitak. Strah je dakle temeljni način na koji čovjek bačen usred bića ponovno, onkraj svakoga predmetnog odnosa, otkriva smisao vlastita bitka.

Citiranje:

strah. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/strah>.