struka(e):

ugljikov monoksid (ugljikov(II) oksid), CO, kemijski spoj koji se sastoji od jednog ugljikova atoma vezanoga kovalentnom vezom na jedan kisikov atom. To je plin bez boje i mirisa. U kapljevinu prelazi pri temperaturi od –191,5 °C, a u krutinu pri –204 °C. Nastaje izgaranjem ugljika i organskih spojeva bez dovoljne prisutnosti kisika, pa se nalazi i u ispušnim plinovima benzinskih motora. U zraku je zapaljiv, gori karakterističnim plavičastim plamenom, pri čem nastaje ugljikov dioksid; s čistim kisikom reagira eksplozivno. S brojnim metalima stvara metalne karbonile, primjerice pentakarbonilželjezo (Fe(CO)5), a s nemetalima nemetalne karbonile poput karbonil-diklorida, (COCl2, bojni otrov fozgen). Neke bakterije mogu stvarati ugljikov monoksid iz metana, a druge ga oksidirati u ugljikov dioksid. Industrijski se može dobiti u obliku generatorskog i vodenoga plina (→ generatorski plinovi). Važan je u modernoj tehnologiji kao reaktant ili kao sirovina za mnoge proizvode. U metalurgiji služi kao reducens za redukciju metalnih oksida pri dobivanju nekih metala (ponajprije željeza u visokoj peći), a u organskoj kemiji kao polazni spoj mnogih tehničkih sinteza, npr. u sintezi metanola, Fischer-Tropschovoj sintezi i dr. Vrlo je otrovan jer se mnogo bolje od kisika veže na hemoglobin u crvenim krvnim zrncima te onemogućuje vezanje kisika, njegovo raznošenje po organizmu i oksigenaciju stanica. Udjel ugljikova monoksida u zraku manji od 0,01% uzrokuje glavobolju i vrtoglavicu, a udjel od 0,065 do 0,070% može prouzročiti smrt.

Citiranje:

ugljikov monoksid. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ugljikov-monoksid>.