lustracija (lat. lustratio: pročišćenje žrtvom), u suvremenom političkom i pravnom značenju, zakonski regulirano isključivanje službenika i dužnosnika prijašnje vlasti iz obavljanja javnih službi na neki rok (obično pet do deset godina). Ideja o »lustraciji« ili »dekomunizaciji« pojavila se u srednjoj Europi 1990-ih, nakon sloma komunističkih država, a politički okvir dala joj je 1996. Parlamentarna skupština Vijeća Europe rezolucijom Mjere za razgradnju naslijeđa nekadašnjih komunističkih totalitarnih sustava (Measures to Dismantle the Heritage of Former Communist Totalitarian Systems), kojom su preporučene »administrativne mjere« koje štite novouspostavljene demokratske sustave tijekom razdoblja demokratizacije, uz nužno zadržavanje u okvirima pravne države. Kao oblik provjere javnih dužnosnika (ponajprije prijašnjeg rada u tajnim službama, policiji i sudstvu) implementirana je, u različitim oblicima, u zakonodavstva u Albaniji, Bugarskoj, Češkoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Madžarskoj, Makedoniji, Njemačkoj, Poljskoj, Slovačkoj i Srbiji. U većini se zemalja mahom odnosila na javni pristup podatcima tajnih službi i njihovih režimskih postupanja protiv građana, pa je tako u Njemačkoj 1991–2021. djelovao Ured saveznog povjerenika za dokumente Državne sigurnosne policije bivše Njemačke Demokratske Republike (Bundesbeauftragter für die Unterlagen des Staatssicherheitsdienstes der ehemaligen Deutschen Demokratischen Republik – BStU). Najrazrađenije je lustracija zaživjela u Poljskoj, gdje se 1996–2007. provodila u obliku dobrovoljne javne izjave koja se predavala na provjeru Uredu glasnogovornika javnog interesa (Rzecznik Interesu Publicznego), ovlasti kojega je 2007. preuzeo Institut nacionalnog sjećanja (Instytut Pamięci Narodowej – IPN), ustanova koje je uloga arhiviranje i upravljanje dokumentima o zločinima nacističke, sovjetske te komunističke poljske vlasti protiv građana. Ukrajina lustracijske zakone provodi nakon 2014. Pokušaji lustracije u gotovo svim su zemljama bili obilježeni politizacijom, protuustavnošću i prigovorima o kršenju međunarodnih pravnih stečevina (napose ljudskih prava); u Poljskoj je prvi lustracijski zakon 1992. poništen kao protuustavan, a tekst trećega, pooštrenog zakona 2007. proglašen neustavnim; Makedonija je 2015. poništila zakon nakon upozorenja Europske komisije.
