Mutanabi, al- (arap. Abū ’l-Ṭayyib Aḥmad ibn Ḥusayn al-Mutanabbī [~na'b:i:]), arapski pjesnik (Kufa, 915 – Bagdad, 23. IX. 965). Školovao se u Damasku; živio je neko vrijeme s beduinima i učio njihov jezik. U mladosti se proglasio prorokom, okupljao pristaše i propovijedao novu vjeru zbog čega je bio uhićen. Potom je živio na dvoru vladara Saif al-Daula u Alepu u Siriji, gdje je svojim pjesmama postigao velik uspjeh i slavu, a nakon toga na dvorovima u Egiptu, Iranu i u Bagdadu. Bio je glasovit panegiričar, poznavatelj zakona, običaja i mentaliteta svojih suvremenika, tradicionalist i novator, pjesnik i moralist. Smatran je u svoje doba najvećim arapskim pjesnikom. Pisao je klasične forme kaside, čvršće kompozicije nego kod ranijih pjesnika te s logičnijim smjenjivanjem tema. Jezik i sažetost njegovih kasida bili su uzor mnogim kasnijim pjesnicima, osobito u XIX. stoljeću. Zbirka Dīwān objavljena je 1936. u Kairu.