azijanski jezici, skupina izumrlih jezika koji su se govorili u Mezopotamiji, Maloj Aziji i južno od Kavkaza u III. i II. tisućljeću pr. Kr. U starijoj literaturi nazivali su se i jafetskim jezicima. Za njih nije dokazana međusobna srodnost (ni genetska ni tipološka), ni srodnost s drugim poznatim jezicima, pa se ne mogu pouzdano svrstati ni u jednu poznatu porodicu jezika. Najpoznatiji su elamski, huritski, kasitski, mitanski, urartski, sumerski, hatski, pelazgički, a po nekima i etrurski.