Björk [pjœrk] (puno ime Björk Guðmundsdóttir), islandska pjevačica i kantautorica (Reykjavík, 21. XI. 1965). Kao dijete izdala je album Björk (1977), sastavljen od islandskih pop-pjesama i obradba strane glazbe, potom je bila članica više punk rock sastava, osobito zapažena kao pjevačica u islandskom alternativnome rock-sastavu The Sugarcubes (1986–92; ponovno nakratko okupljen 2006), kojega je najuspjeliji album Life’s Too Good (1988). Već od eklektičnoga kantautorskog prvijenca Debut (1993), na kojem najuspjelije skladbe (»Human Behaviour«, »Venus as a Boy«, »Big Time Sensuality«) donosi u postmodernom spoju različitih žanrova (od popa, elektroničke i dance glazbe do jazza), poznata je po osebujnom sopranu velika raspona i izražajnih mogućnosti, ekscentričnoj scenskoj pojavi te sugestivnim koncertnim izvedbama (koje poslije često objedinjuju elemente »digitalnoga kazališta«, performansa i mode, vrhunac čega je koncertno-kazališna, multimedijalna produkcija Cornucopia, koju je 2019. režirala Lucrecia Martel), a njezinoj su ranoj popularnosti znatno pomogli i vješto režirani videospotovi. Na albumu Post (1995; zapaženi remix-album Telegram 1996) svojoj osebujnoj estetici pridodaje elemente industrijske (»Army of Me«), techno, house i ambijentalne glazbe (»Hyperballad«), osobit uspjeh kod publike postigavši obradbom jazz-uspješnice »Itʼs Oh So Quiet«, dok se albumom Homogenic (1997) naglašenije primaknula trip hopu (»Jóga«, »Bachelorette«). Oprobane postupke ranijih ostvarenja smješta u intimnije okvire (»Hidden Place«, »Pagan Poetry«) na iznimnome, komornom albumu Vespertine (2001). Kultni status, ali i trajnu sklonost glazbenim eksperimentima, potvrdila je »vokalnim« albumom Medúlla (2004), gdje proširuje mogućnosti ljudskoga glasa, koji zauzima mjesto većine instrumenata, Volta (2007., s ritmički slojevitom, angažiranom skladbom »Declare Independence«), konceptualnim Biophilia (2011), na teme odnosa glazbe, znanosti, prirode i ekologije (što je također tema dokumentarnoga filma Kad je Björk upoznala Attenborougha – When Björk Met Attenborough Louise Hooper iz 2013., u kojem je nastupila s Davidom Attenboroughom), te Vulnicura (2015), Utopia (2017) i Fossora (2022). Glumila je i na filmu, osobito zapaženo u mjuziklu Larsa von Triera Plesačica u tami (Dancer in the Dark, 2000; nagrada za najbolju glumicu na festivalu u Cannesu iste godine), za koji je ujedno skladala glazbu.
