Boroša, Ljerka, hrvatska glumica (Tuzla, BiH, 1. V. 1924 – Zagreb, 10. I. 2015). Školu je pohađala u Sinju te u Užicu, a za II. svjetskog rata s obitelji odlazi u zavičajni Varaždin, gdje je počela glumiti u Društvu hrvatskih kazališnih dobrovoljaca. Od 1948. zaposlena u Narodnom kazalištu August Cesarec (danas HNK u Varaždinu), gdje se istaknula kao Laura u Dundu Maroju Marina Držića 1949. u režiji Marka Foteza. Potom kao samostalna umjetnica nastupa u kazalištima u Osijeku (HNK) i Subotici. Posvetivši se lutkarskom kazalištu, od 1954. do umirovljenja 1985. stalna je članica ansambla Zagrebačkoga kazališta lutaka s približno stotinu ostvarenih uloga (Alibaba i četrdeset hajduka, Crveni kišobrani, Ribar Palunko i njegova žena, Ružno pače, Utva zlatokrila, Vasilisa prekrasna i dr.). Dala je glas likovima na nekoliko radiodramskih ploča za djecu te na televiziji (lutkarska emisija Bistrooki, 1972–75). Ostvarila je manje uloge u nekoliko filmova (Seljačka buna 1573, 1975., i TV serija Anno domini 1573, Vatroslav Mimica, 1979; Prepoznavanje, Snježana Tribuson, 1996; Bitchville, 2011., Svinjari, 2015., oba u režiji Ivana Livakovića).
