crkveni učitelji (naučitelji, lat. jed. Doctor Ecclesiae), u kršćanstvu, teološki pisci koji zbog značenja i zasluga u tumačenju i razvijanju kršćanske vjere i učenja bivaju službeno priznati kao »naučitelji« (npr. Albert Veliki, Toma Akvinski, Bonaventura, Anselmo, Antun Padovanski, Franjo Saleški, Ivan od Križa, Lav I., Tereza od Isusa, Katarina Sienska i dr.). Crkveni učitelji ranoga kršćanstva na Zapadu su Ambrozije, Augustin, Jeronim i Grgur Veliki, a na Istoku Atanazije, Bazilije, Grgur Nazijanski i Ivan Zlatousti.
