Domsic [dsi'k], Janko (pravo prezime Domšić), francuski i hrvatski slikar (Malunje, 1915 – Pariz, 1983). Vjerojatno je završio samo osnovnu školu. Okolnosti njegova dolaska u Francusku nisu jasne, no pretpostavlja se da je proveo neko vrijeme u zatvoru prije nego što je 1935. našao posao na izgradnji željezničke pruge u Pont-sur-Yonneu.
Zatim se preselio u Pariz, gdje je živio u vrlo lošim uvjetima u blizini Montmartrea, te počeo razvijati umjetničke sklonosti. Flomasterima i kemijskim olovkama u boji crtao je po komadima kartona crteže koji prikazuju mistične, bestjelesne, geometrizirane ljudske figure, središnje likove njegove kozmološke vizije. Razrađivao je osobni sustav kodova prikazujući ljudski lik često kao Krista ili anđela raširenih krila (Solaire planétaire, Tout droits de reproduction réservé i Ecrit moi, sve oko 1970., Collection de l’Art Brut, Lausanne) te oko njega ispisujući nepovezane fraze na francuskom jeziku u koje je katkad unosio hrvatske ili njemačke riječi te nerijetko neologizme. Među njima se kao središnja tema većinom razabire Bog (ispisuje ga i na hrvatskom jeziku) na koju se nadovezuju i druge religiozne i mistične ideje, no i isječci iz osobnog života i izvadci iz nacističkih pjesama, a kombinira ih sa snažnim vjerskim, političkim i masonskim grafičkim simbolima (pentagram, svastika, simbol dolara, srp i čekić, pravoslavni križ i zrake koje dolaze s neba), raznim uzvicima (Ha ha, Tralala, Hop la, Aleluya) te riječima u kojima pronalazi posebna značenja (riječ ISUS razrješava kao »Janko-Espion-Soviétique-Ustacha-Souperstar« ili »Janko-Ecrit-Savant-Universel-Souperstar«).
Njegova djela nalaze se u svjetskim kolekcijama posvećenima art brutu te u Centru Georges Pompidou u Parizu.
