Duh Sveti, u kršćanstvu treća božanska osoba, uz Oca i Sina (Trojstvo). Prema Novome zavjetu u Bibliji Marija (Majka Božja), djelovanjem Duha Svetoga, na djevičanski je način začela Isusa Krista; on je sišao nad Krista kada se ovaj krstio na Jordanu; on je od Krista obećani Duh tješitelj koji će voditi njegove učenike; nakon Isusova uzašašća na nebo sišao je nad apostole koji su tada započeli propovijedati Isusov nauk. Dogmu o Duhu Svetome i njegov odnos prema drugim osobama u Trojstvu definirali su prvi opći koncili: on čini jednu narav s Ocem i Sinom, jednak je i istovjetan s njima; on proizlazi od Oca i Sina (u Katoličkoj crkvi), a prema Istočnoj crkvi proizlazi od Oca preko Sina. Duh Sveti prožimlje i vodi Crkvu, a nadahnjuje ljude udjeljujući im »sedam darova Duha Svetoga«: duh mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega. U ikonografiji je prikazivan u obliku golubice, plamenih jezika (u prizorima silaska Duha Svetoga nad apostole) ili aure (blistava oblaka, svjetla).
