etnička kritika, odvojak poredbenoga studija književnosti. Iako se njezini središnji interesi mogu prepoznati još u J. G. Herdera ili H. Tainea, suvremeni joj je lik s kraja XX. st. odredio tzv. antropologijski obrat u humanistici. U tome novom okružju etnička kritika ne odlikuje se više prinosima visokoj europskoj kulturi; određuje ju zahtjev za istraživanjem udjela kulturno, tehnologijski i politički marginaliziranih etničkih zajednica u oblikovanju i recepciji svjetske književnosti. Zbog toga su njezini predstavnici (H.-L. Gates, A. Appiah, Ngugi wa Thiong’o, S. Hall) upućeni na kritički prikaz procesâ kulturne dijasporizacije i hibridnosti »prezrenih na svijetu« (F. Fanon) te manjinskih i domorodačkih »strategija preživljavanja« (H. K. Bhabha) pod naletom tuđih osvajanja. Kao svoj uži, strukovni cilj, etnička kritika ističe potrebu preosmišljavanja zapadnjačkoga književnoga kanona.
