fasija (lat. fassio, od fateri: priznavati, izjaviti), u srednjovjekovnom ugarsko-hrvatskom pravu, svečana izjava pred nadležnim tijelima (vjerodostojnim osobama ili mjestima) o otuđenju plemićke nekretnine. Razlikovale su se dvije osnovne vrste fasija: 1) fassio perennalis, tj. izjava o trajnom otuđenju plemićke nekretnine, najčešće u obliku kupoprodaje (emptio venditio), ali i zamjene (cambium), zapisa za vjernu službu (inscriptio propter fidelia servitia) ili nagodbe (transactio); 2) fassio temporalis, tj. izjava o privremenom otuđenju plemićke nekretnine, najčešće u obliku založne pogodbe. Otuđivatelj plemićke nekretnine naziva se fatent (fatens), a njezin stjecatelj fasionar (fassionarius).
