fiducijar (lat. fiduciarius).
1. Osoba na koju se prenosi neko pravo (fiducija), ali tako da pravni posao o kojem je riječ (npr. kupoprodaja) ne odgovara stvarnomu gosp. učinku i svrsi toga posla, npr. kada dužnik ugovorom prenosi vlasništvo neke stvari na vjerovnika i time vjerovniku osigurava ispunjenje svoje obveze, jer se stvar vraća dužniku kada tako osigurana tražbina bude podmirena.
2. U suvremenom pravu, financijska ustanova koja obično u svoje ime, a za račun investitora, plasira novčana sredstva. Ne posluje za vlastiti račun i ne teži maksimirati dobit već nastoji poslovati razumno, izbjegavajući rizike i štiteći realnu vrijednost imovine fiducijanta. Katkad su mu zakonskim propisima točno određene vrste (nerizičnih) plasmana u koje smije ulagati. Osim ustanova koje upravljaju ostavštinama, imovinom maloljetnih osoba bez poslovne sposobnosti, imovinom pri stečaju i sl., takvim se ustanovama mogu shvaćati i mirovinski fondovi, osiguravatelji života i sl. ustanove koje s povjerenjem gospodare tuđom imovinom.
