Gregorijanci, hrvatska plemićka obitelj. Podrijetlom iz Križevačke županije. Nazvani su po posjedu Gregorijancu, s kojega potječu. Držali su velike posjede u Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji te u Kranjskoj i Štajerskoj. Od 1581. nosili su naslov baruna. Uspon obitelji započeo je s Jurjem (u. prije 1530) koji se spominje i s pridjevkom de Poljana, a nosio je naslove literatus (1518) i magister (1519) te obnašao dužnost viceprotonotara Kraljevstva Slavonije (1520). Vjerojatno su Jurjevi sinovi Ambroz, podban, i biskup Pavao (?–1565). Pavao je bio zagrebački kanonik lektor, đurski i požunski kanonik. Zagrebačkom biskupijom upravljao je prvo kao vikar biskupa Nikole Olaha, a potom kao kapitularni vikar nakon smrti biskupa Vuka Gyulaya. Od 1550. do 1557. bio zagrebački biskup. God. 1554. postavljen je za đurskoga biskupa, a 1565. za kaločkoga nadbiskupa. Bio je vrstan pravnik, pa je po kraljevu nalogu radio na skupljanju i sređivanju zakona Kraljevstva. Za kralja Ferdinanda I. obavljao je diplomatske misije u Italiji i Njemačkoj, a pribivao je Tridentskomu koncilu. Kao zagrebački biskup brinuo se o obrani od Osmanlija, pa je pokušavao dobiti pomoć za utvrđivanje Siska. Nastojao je oko pomirbe turopoljske općine i Nikole Zrinskoga, koji joj je oduzeo Lukavec (1553). Posmrtno mu je objavljeno djelo Kratki povijesno-zemljopisni pregled Ugarske (Breviarium rerum Hungaricarum historico geographicum, 1735). Pavlov brat Ambroz imao je tri sina: Jurja (spominje se 1557), Baltazara (spominje se 1557–73) i Stjepana, podbana. Stjepanovu sinu Pavlu (?–1598) Sabor je povjeravao voj. dužnosti. U travnju 1598. bio je postavljen za kapetana Kraljevstva, ali je tu dužnost zbog bolesti napustio već u kolovozu iste godine. Pavlov brat Nikola (kao mrtav spominje se 1607) imao je dvojicu sinova: Petra (1602–?) i Stjepana (u. 1609), a njegovom je smrću obitelj izumrla u muškoj lozi.
