homeoteleut(on)

traži dalje ...
struka(e): teorija književnosti

homeoteleut(on) (grč. ὁμοıοτέλευτον: slično završavanje), glasovno podudaranje završnih slogova kolona. Jedini je oblik rime u antici, no uglavnom se upotrebljavao u prozi. S vremenom je prerastao u zajednički naziv za sve vrste glasovnoga podudaranja na kraju riječi ili skupina riječi.

Citiranje:

homeoteleut(on). Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/homeoteleut-on>.