industrijsko vlasništvo, skupni pojam, međunarodno prihvaćen, kojim su obuhvaćena subjektivna prava zaštite: izuma, zaštitnih znakova, uzoraka i modela, oznaka zemljopisnoga podrijetla, tajnih informacija, know-how (znanje i umijeće), topografije integriranih krugova, poštenoga tržišnoga natjecanja i monopolnoga ponašanja na tržištu. Pojmom industrijskog vlasništva, koji potječe iz francuskog Zakona o patentima iz 1791., označavaju se subjektivna prava na intelektualnim (duhovnim) tvorevinama s područja tehnike. Pojmom vlasništva u sklopu industrijskog vlasništva upućuje se samo na sadržaj pojedinih subjektivnih prava iz skupine toga vlasništva kao najpotpunije privatnopravne vlasti na nematerijalnim dobrima koja su objekti tih prava. Vlasništvo i industrijsko vlasništvo razlikuju se, mogu postojati paralelno, a mogu međusobno konkurirati. Objekt vlasništva mogu biti samo stvari, dok su objekt industrijskog vlasništva intelektualne tvorevine (nematerijalna dobra) s područja tehnike. Nositelji subjektivnih prava na nematerijalnim dobrima imaju najpotpuniju privatnopravnu vlast, jednako kao što ju ima vlasnik na stvari, ali s obzirom na razliku u naravi objekta, ta prava imaju različit sadržaj. Kao prava apsolutnoga djelovanja vlasništvo i neko od prava industrijskog vlasništva konkuriraju kada stvar sadrži žig, patent ili drugi objekt prava industrijskog vlasništva.
