izuzeće, procesnopravni institut putem kojega se iz obavljanja sudačke djelatnosti u konkretnome predmetu isključuje onaj sudac koji zbog određenoga razloga pobuđuje sumnju u svoju nepristranost (objektivnost) pri suđenju. Razloge koji pobuđuju sumnju u sučevu nepristranost zakonski propisi dijele u dvije skupine. U prvoj skupini nalaze se razlozi koji su u zakonu taksativno navedeni i samim svojim postojanjem pobuđuju sumnju u sučevu nepristranost, pa se u konkretnome slučaju sudac automatski izuzima od suđenja. To su tzv. razlozi za isključenje, a odnose se: na imovinskopravnu ili drugu vezanost suca za predmet postupka pa stoga i na zainteresiranost za određeni ishod postupka; na njegovu službenu ili poslovnu vezu s kojom od stranaka, odn. s kojim od drugih sudionika u postupku; na određeni stupanj krvnog ili tazbinskoga srodstva suca sa sudionicima u postupku ili postojanja odnosa skrbništva ili usvojiteljstva među njima; na njegovo ranije suđenje ili poduzimanje drugih procesnih radnji u istome predmetu; na ranije saslušanje suca kao svjedoka ili vještaka u istome predmetu. U drugoj se skupini nalaze razlozi za izuzeće u užem smislu riječi, koje zakonski propisi ne navode taksativno, već ih određuju općom formulacijom: ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost. Postojanje takvih okolnosti (razloga) ne dovodi automatski do izuzeća, već se u svakome konkretnome slučaju mora ispitati da li postojanje određene okolnosti (npr. sučevo poznanstvo ili prijateljstvo s jednom od stranaka) doista dovodi u pitanje sučevu nepristranost. Odredbe o izuzeću sudaca vrijede i za suce porotnike i vještake, a u odgovarajućem se smislu primjenjuju i na zapisničare, drž. odvjetnike i njihove zamjenike, na stručne osobe koje sudjeluju u postupku te na službene osobe organa unutar. poslova pri poduzimanju istražnih radnji. Slična pravila o izuzeću vrijede i za izuzeće službene osobe koje rješavaju ili obavljaju pojedine radnje u upravnome postupku, kao i u prekršajnome postupku.
