Juvančić, Joško, hrvatski kazališni redatelj (Dubrovnik, 26. I. 1936 – Dubrovnik, 24. III. 2021). Diplomirao na Filozofskom fakultetu i Akademiji dramske umjetnosti (1963) u Zagrebu. Od 1960. zaposlen na Akademiji, od 1967. profesor režije. Režirao je u više hrvatskih kazališta (zagrebačkome HNK-u, Dramskome kazalištu »Gavella«, kazalištu Komedija, Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku) te često na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je bio ravnatelj dramskoga programa 1986–2001. Režirajući u duhu poetskoga realizma, sa sluhom za zahtjeve klasičnoga (W. Shakespeare, San Ivanjske noći, 1971; Hamlet, 1994), ali i, rjeđe, suvremenijega repertoara (T. Stoppard, Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi, 1970), svoj je redateljski profil gradio postavama starije hrvatske dramatike (M. Držić, Plakir iliti Grižula, 1967. i Dundo Maroje, 1975; skupina autora, odabrali N. Batušić, S. P. Novak, Ecce homo, 1985; M. Vetranović, Kako bratja prodaše Jozefa, 1990) i modernističkih komada (L. Pirandello, Tako je ako vam se čini, 1977; M. Krleža, Vučjak, 1977). Osobito se izdvajaju njegove režije Dubrovačke trilogije I. Vojnovića 1979. i 1999. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2000.
