Karaman, Igor, hrvatski povjesničar (Split, 20. VII. 1927 – Zagreb, 13. X. 1995). God. 1952. diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1960. i doktorirao. Radio je u Hrvatskom povijesnom muzeju (1946–49) te kao arhivist u Državnom arhivu Hrvatske (1949–59). Predavao je gospodarsku povijest na Katedri za opću povijest novog vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1960–87). Jedan je od utemeljitelja Instituta za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu, kojemu je bio predstojnik (1974–78). Bio je član suradnik JAZU (1977–82), voditelj Zavoda za povijesne znanosti JAZU (1978–82), glavni urednik Enciklopedije hrvatske povijesti i kulture (1980) te urednik knjige Vukovar: vjekovni hrvatski grad na Dunavu (1993). Ponajviše se bavio gospodarskom poviješću Hrvatske u XVIII. i XIX. st. Posebice je proučavao djelatnost feudalnih vlastelinstava u XVIII. i XIX. st., razvoj građanskog društva te povijest Zagreba od prvih spomena do suvremenoga doba. U disertaciji Valpovačko vlastelinstvo (1962) obradio je oblikovanje feudalnog veleposjeda u Slavoniji nakon osmanske okupacije te nastanak kapitalističkih veleposjeda. Ostala djela: Prilozi za historiju kasnofeudalnog posjeda u Hrvatskoj (1960), Povijest hrvatskog naroda g. 1860–1914 (koautori M. Gross, J. Šidak, R. Šepić, 1968), Privreda i društvo Hrvatske u 19. stoljeću (1972), Tisućljetni Zagreb (koautor I. Kampuš, 1979), Privredni život Banske Hrvatske: od 1700. do 1850. (1989), Industrijalizacija građanske Hrvatske 1800–1942. (1992).
