Kolonić (Kollonich, Kollonitsch), Leopold Karlo, ugarski političar hrvatskog podrijetla (Komárom, 26. X. 1631 – Beč, 20. I. 1707). Potomak hrvatskog plemićkoga roda Kolunić iz Pseta, čiji su se članovi u doba osmanskih osvajanja iselili u Austriju i Ugarsku. Kao pripadnik Malteškoga reda sudjelovao je god. 1651. u Kandijskom ratu. Bio je biskup Nitre (1666), Bečkoga Novoga Mjesta (1670) i Győra (1685), kardinal (od 1686), kaločki (1691) i ostrogonski nadbiskup (1695) te ugarski primas (1695). Ujedno je bio predsjednik ugarske Dvorske komore (1672), bečke Dvorske komore i državni ministar (1692) te predstojnik Tajnoga vijeća (1694). God. 1689. napisao je program preustroja ugarskog dijela Monarhije, Uputa o uređivanju Kraljevstva Ugarskoga (Das Einrichtungswerk des Königreichs Ungarn). Kao pristaša protureformacije zalagao se potkraj XVII. st. za uspostavu isusovačkih sjedišta u Osijeku, Požegi i Petrovaradinu. Ujedno se bavio karitativnim radom pa je potpomagao crkve, sjemeništa, bolnice i sirotišta. God. 1703. objavio je diplomu kojom se potvrđuje pravo franjevaca Provincije Bosne Srebrene da u slavonsko-podunavskim krajevima upravljaju župama. Podupirao je crkvenu uniju u Hrvatskoj i davao potporu osnutku grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu. Utemeljio je isusovačku tiskaru u Trnavi, u kojoj su tiskani katekizmi namijenjeni hrvatskim katolicima i unijatima na tek oslobođenim područjima Slavonije i Ugarske.
