Kreljanović, Ivan (Albinoni), hrvatski pravnik, povjesničar i književnik (? Kaštel Stari, 1777 – Venecija, 3. VIII. 1838). Nakon studija prava u Padovi i Veneciji, djelovao kao pravnik u Zadru. Od 1805. bio je gradski sudac, a nakon uspostave francuske vlasti u Dalmaciji, za namjesništva providura V. Dandola, obnašao je istaknute upravne dužnosti. Od 1807. bio je okružni sudac, a potom vijećnik Prizivnoga sudišta. Za rada Glavne uprave provincije Dalmacije bilo mu je povjereno sudstvo. Poticao je razvoj školstva pa je utjecao na otvaranje zadarske pučke škole i liceja, kojega je bio upraviteljem 1806. i 1807. God. 1808. uređivao je list Kraglski Dalmatin. Nakon uspostave austrijske uprave, bio je imenovan pokrajinskim nastavnim inspektorom (1814). Na njegov je poticaj 1816. otvorena gimnazija u Zadru. Zbog uvođenja strogih redarstvenih mjera u škole podnio je ostavku na mjesto nastavnog inspektora i trajno se iselio u Veneciju (1818). Pisao je povijesna djela i objavio Uspomene iz povijesti Dalmacije (Memorie per la storia della Dalmazia, I–II, 1809), u kojima je negativno ocijenio višestoljetnu mletačku upravu u Dalmaciji. Isticao se i kao književnik i prevoditelj. Napisao je nekoliko drama: Horacije (Orazio, 1800), Manlije Kapitolijski (Manlio Capitolino, 1807), Konstantin (Costantino, 1820), Epitova žrtva (Il sacrificio d’Epito, 1820); objavio zbirku pjesama Iskreno poštovanje (Il puro omaggio, 1804).
