Kryms’kyj [krɨ'ms’kɨi], Agatangel, ukrajinski orijentalist, lingvist, književnik i prevoditelj (Volodymyr-Volyns’kyj, 15. I. 1871 – Qostanaj, Kazahstan, 25. I. 1942). Završio Institut za istočne jezike i Povijesno-filološki fakultet u Moskvi. Jedan je od osnivača Ukrajinske akademije znanosti. Mnogo je putovao; poznavao više od 60 jezika. Golema je njegova znanstvena ostavština iz orijentalistike (Povijest muslimanstva – Istorija musul’manstva, 1904–13; Semitski jezici i narodi – Semitskie jazyki i narody, 1905–12., i dr.) i slavistike (o podrijetlu slavenskih jezika, o staroruskim i staroukrajinskim pisanim spomenicima XI–XVII. st., Ukraïnska gramatika, I–II, 1907–08., i dr.). Autor je triju pjesničkih zbirki (Palmino granje – Pal’move gillja, I–III, 1901–22), romana (Andrij Lagovs’kyj, 1905) i Bejrutskih pripovijedaka (Bejruts’ki opovidannja, 1906). Prevodio je Hafiza, Hajjama, Firdusija, Anakreonta, Byrona, Heinea, Goethea i dr.