Kušan, Vladislav, hrvatski književnik (Srijemska Mitrovica, 3. V. 1904 – Zagreb, 30. IX. 1985). Studij filozofije završio je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1930., a učio je i glazbu i slikarstvo. Radio je na Radio Zagrebu (1935–45) i u Hrvatskom autorskom društvu (1941–45), bio umjetnički urednik Hrvatske revije (1941–45), nakon rata profesionalni književnik i privatni učitelj stranih jezika. U periodici je objavljivao pjesme, likovne kritike, eseje i putopisnu prozu. Najznačajniji je kao pjesnik. Lirika mu je ispovjedna, nostalgičnih i impresionističkih ugođaja, u duhu francuskih simbolista i postmatoševske škole (Lišće na vjetru, 1932; Ponoćne ispovijesti, 1937; Začarane tmine, 1942). Objavio je i knjigu studija i eseja Ars et artifex (1941) te monografiju Vilko Šeferov: ličnost i djelo (1973). Prevodio je s francuskog i njemačkoga (Ch. Baudelaire, G. Trakl).
