Laslovo (madžarski Szentlászló), selo u Slavoniji, 18 km južno od Osijeka; 898 st. (2021), ugl. Madžara. Leži na 86 m apsolutne visine, uz cestu i željezničku prugu Osijek–Vinkovci. Kalvinistička crkva iz 1878. Poljodjelstvo; stočarstvo (svinja, govedo). Proizvodnja zaštitne i specijalne opreme. – Na tom su prostoru arheološka istraživanja, uz naseljivanje slavenskog stanovništva, potvrdila i ranu prisutnost Madžara (konac X. st., bjelobrdska kultura). Laslovo je nastalo u ranome srednjem vijeku naseljivanjem stanovnika iz obližnjih madžarskih sela. Pretežit madžarski utjecaj vidljiv je i u samome nazivu sela, koji je skraćeni oblik imena Szent László (sv. Ladislav). Povijesni izvori Laslovo prvi put spominju u XIII. st. kao posjed obitelji Kórógyi. Pošto je u XV. st. ta obitelj izumrla, selo je promijenilo više vlasnika te bilo u posjedu Čupora (Moslavačkih), Gorjanskih i Berislavića. Od XIII. do sredine XVI. st. bilo je nastanjeno rimokatoličkim stanovništvom koje je u mjestu podignulo i crkvu sv. Ladislava. Za razdoblja osmanske uprave (1526–1697) većina stanovnika Laslova prešla je na kalvinizam pa je na ostatcima stare crkve potkraj XVIII. st. podignuta nova crkva u kasnobaroknome stilu. Snažan je razvoj doživjelo u XVIII. i XIX. st., osobito otkako su isušene močvare i cijeli prostor pretvoren u plodne oranice. Gospodarskom razvoju sela pridonijela je i gradnja željezničke pruge uz cestu Vinkovci–Osijek (1901). Selo nije znatnije stradalo tijekom I. i II. svjetskoga rata, ali je u Domovinskome ratu pretrpjelo znatna razaranja i mnogobrojne ljudske gubitke te bilo okupirano do 1997.
