livada, tip travnjaka nastao nakon uništenja šuma, djelovanjem redovite košnje (košanica) radi dobivanja krme za stoku, za razliku od pašnjaka, koji se održavaju ispašom. Obično se, u agronomskoj praksi, razlikuju prirodne i umjetne livade. Prve se održavaju samo kosidbom samonikloga biljnoga pokrova, a umjetne nastaju na oranicama sjetvom pojedinih vrsta trava ili leptirnjača (npr. ljulja, djeteline, lucerne) ili njihovih mješavina (npr. repka, vlasulje, mačice i dr., te leptirnjača, npr. lucerne i djeteline). Livade se kose redovito jednom godišnje (sijeno), često dvaput (sijeno i otava), rijetko, uz optimalnu vlažnost tla, tri (iznimno više) puta godišnje (sijeno, otava i otavić), a ponekad, nakon prve kosidbe služe i kao pašnjak. S obzirom na nadmorsku visinu razlikuju se nizinske, brdske i planinske, s obzirom na vodni režim suhe, vlažne i močvarne, prema reakciji tla bazične, neutralne i kisele livade. Sve one čine zasebne skupine životnih zajednica (biocenoze) velike biološke raznolikosti. Zbog toga ih valja očuvati, a to je nemoguće bez čovjekovih zahvata. Prestane li redovita košnja, livadu zaraste najprije grmlje, a potom i drveće, pa se ponovno razvija šuma kakva je rasla prije njezina uništenja. Mnoge su pak nekadašnje livade pretvorene u oranice.
