Makanec, Milan, hrvatski političar, pravnik i publicist (Zagreb, 11. VII. 1843 – Zagreb, 2. VII. 1883). Diplomirao na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu (1865), doktorirao pravo u Beču (1867). Od 1867. do 1870. predavao kazneno pravo i pravnu filozofiju na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu. God. 1871. tajnik Trgovačko-obrtničke komore u Sisku, a 1873–77. odvjetnik i gradski vijećnik u Petrinji. Kao član Narodne stranke protivio se potpisivanju Hrvatsko-ugarske nagodbe ne priznajući nikakve zajedničke poslove s Ugarskom. Kao zastupnik grada Karlovca u Hrvatskome saboru (1871–72) sudjelovao u stvaranju tzv. Rujanskoga manifesta (20. IX. 1871), kojim je Narodna stranka osudila nagodbu i djelatnost unionista. Zbog sukoba sa stranačkim vodstvom istupio je 1872. iz stranke te postao vođa saborske oporbe napadajući Narodnu stranku zbog popustljive politike prema Ugarskoj, napuštanja federalističke koncepcije uređenja Austro-Ugarske Monarhije i prihvaćanja revizije Hrvatsko-ugarske nagodbe (1873). Za bosansko-hercegovačkog ustanka osuđivao je pasivnost hrvatske politike, te je, dijelom i zbog bolesti, vratio zastupnički mandat. Od 1880. surađivao s Neodvisnom narodnom strankom. Političke članke u kojima se zauzimao za sjedinjenje Rijeke, Dalmacije i Vojne krajine s Hrvatskom te za suradnju Hrvata i Srba objavljivao je u dnevnome listu Primorac (1875–78). Urednik časopisa Novi pravnik (1871). Djela: Moja izpovjed narodu (1876), Kazan smrti (1880).
