Markešić, Ivan, bosanskohercegovački i hrvatski sociolog i leksikograf (Proslap, BiH, 22. II. 1954 – Zagreb, 6. III. 2024). Diplomirao je sociologiju na Fakultetu političkih nauka (1978) i njemački jezik na Filozofskom fakultetu (1984) u Sarajevu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1997). Radio je kao prevoditelj u tvornici UNIS-a u Prozoru (1978–87), potom u Institutu za društvena istraživanja u Sarajevu (1987–91) te je bio prvi glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice BiH (1991–92). Od 1992. živio je u Zagrebu, gdje je bio urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža (1993–2005) te istraživač u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar od 2005. do umirovljenja 2019. (od 2018. kao znanstveni savjetnik u trajnom zvanju). Od 1997. predavao je kolegije iz socioloških teorija, fenomenologijske sociologije, sociologije religije i smrti na Hrvatskim studijima te iz osnova sociologije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Od 2018. redoviti član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Uredio je prvi svezak Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine (2009); autor i koautor nekoliko rječnika i leksikona. Njegov je temeljni stručni i znanstveni interes bio usredotočen na sociologiju religije, te na društveni sustav i politički razvoj Bosne i Hercegovine i položaj Hrvata u njoj. Glavna djela: Njemačko-hrvatski i hrvatsko-njemački rječnik (koautor, 1998), Luhmann o religiji (2001), Kako smo sačuvali Bosnu i Hercegovinu (2004).
