Marko, sv. (grč. Mάρϰος, Márkos, lat. Marcus, pravo ime Ivan), evanđelist (Jeruzalem, oko 10 – ? Rim, oko 75). Prema Djelima apostolskim, sin Marije u čijoj se kući skupljala prva kršćanska jeruzalemska zajednica. Nećak Barnabin s kojim je pratio apostola Pavla na njegovu prvome putovanju; nakon toga je s Barnabom otišao na Cipar. Poslije je ponovno, prema Pavlovim poslanicama, pripadao krugu njegovih pratilaca. Nije sasvim siguran podatak da je pratio apostola Petra u Rim i ondje bio njegov tajnik, na što se nadovezuje starokršćanska tradicija (Papija, II. st.), da je prema Petrovu kazivanju napisao Evanđelje po Marku, najkraće i najstarije od četiriju evanđelja. Prema legendama propovijedao je duž jadranske obale i na jednoj skupini otočića prorekao osnivanje budućega grada Venecije. Nakon toga je navodno djelovao u Libiji i konačno u Aleksandriji, gdje je osnovao kršćansku zajednicu i umro mučeničkom smrću. Njegove su navodne relikvije pronašli mletački trgovci 828. i prenijeli u Veneciju te mu kao zaštitniku grada sagradili crkvu. Štovanje mu se širilo i u hrvatskim krajevima (katedrale u Korčuli i Makarskoj, crkva u Zagrebu). Legendarne epizode iz njegova života često su prikazivane u likovnoj umjetnosti (Gentile Bellini, Giorgione, P. Bordone); ističu se mozaici iz XIII. st. u katedrali sv. Marka u Veneciji (tzv. kapela Zeno).
