Menčetić, Vladislav, hrvatski pjesnik (Dubrovnik, 1617 – Dubrovnik, VI. 1666). Podrijetlom iz dubrovačke plemićke obitelji. Pohađao je gimnaziju u Dubrovniku. Obnašao je veći broj administrativnih dužnosti, bio je privatnim i državnim odvjetnikom te je više puta biran za vojnog zapovjednika. Sačuvane su četiri njegove ljubavne pjesme, komična idila Tužba Radmilova cijeć Zorke vile (inače slobodan prijevod Marinovih Uzdaha Ergastovih – I sospiri d’Ergasto), zatim komična poema Radonja, prepuna ruralne i folklorne komike, epistolarna poema Knjiga Marojice Kaboge i pohvalnički ep Trublja slovinska (1665), posvećen Petru Zrinskomu. Menčetiću se pripisuje izgubljena i vjerojatno nedovršena drama Justina mučenica te 23 anonimne pjesme iz rukopisa Luke Pavlovića (XIX. st.). Ostat će zapamćen kao jedan iz mnoštva dubrovačko-dalmatinskih pjesnika koji su stvarali u duhu kasnobarokne poetike.
