mnogostruko, u filozofiji, za razliku od jednostrukog, ono što je različito, raznovrsno, šaroliko i neidentično. Mnogostruko označuje sastavljenost, nesamostalnost, necjelovitost, pa je zato temeljno obilježje pojedinačnoga bića ili, kako kaže Aristotel: biće se izriče mnogostruko. Zbog toga spoznaja mora nužno krenuti od tih mnogostrukih obilježja bića, tj. od njihova neposrednog iskustva (J. Locke), kako bi se uvidjelo ono što im je zajedničko i nepromjenljivo. Kada um prelijeće granice iskustva toga mnogostrukog, on nužno zapada u teškoće (antinomije), zbog čega mnogostruko dobiva značenje primarne danosti cjelokupne zbiljnosti (I. Kant). U svojem nauku o intencionalnoj svijesti E. Husserl polazi od toga da je mnogostruko nužno polazište konstitucije »svestrane iskustvene svijesti«, one vrste svijesti koja nastaje u tijeku načelno nedovršivih zamjedbenih iskustava, bez kojih onda nije moguće ni ono što on razumijeva pod apriornom spoznajom.
