Narodna starina, časopis za povijest kulture i etnografiju Južnih Slavena. Izlazio je od 1922. do 1935., a ukupno je objavljen 31 svezak. Njegov pokretač i glavni urednik bio je J. Matasović. Narodna starina isprva je izlazila u vrlo teškim financijskim i organizacijskim uvjetima, bez državne potpore, u nakladi od 300 primjeraka. Od 19. sveska (1929) časopis je postao glasilom Muzeja grada Zagreba, a potom su mu potporu pružili Etnografski muzej i Grafička zbirka grada Zagreba. Na početku izlaženja Narodna starina predstavljala se kao »nepovremeni časopis za povijest kulture i etnografiju južnih Slovjena«. Urednički rad J. Matasovića na časopisu bio je novost u hrvatskoj historiografiji, jer su njime i prije pojave glasovitih svjetskih historiografskih škola i pravaca u hrvatsku historiografiju uvedene moderne zamisli. Značaj Narodne starine utoliko je veći što se ona istodobno obraćala historiografskoj avangardi i široj publici. Svaki svezak bio je podijeljen u dva dijela. Prvi dio čine veći znanstveni i stručni članci te izvadci iz građe, dok drugi dio obuhvaćaju mnogobrojni manji prikazi, recenzije i vijesti. Po raznovrsnosti priloga s područja povijesti svakodnevice, kulturne povijesti, etnografije i povijesti umjetnosti, kao i vrsnoći suradnika, ubraja se u najbolje hrvatske časopise za kulturnu povijest. Među suradnicima značajnije su priloge dali G. Szabo, M. Gavazzi, Ć. Truhelka, M. Rešetar, H. Kreševljaković, J. Nagy, V. Dukat, V. Mažuranić, F. Fancev, E. Laszowski, L. Vojnović, G. Novak i drugi.
