objektivni korelativ

objektivni korelativ, pojam koji je u književnu teoriju uveo engleski pjesnik i kritičar T. S. Eliot u eseju Problemi Hamleta (Hamlet and His Problems, 1919). Osjećaji bi se u književnom djelu trebali izražavati i doživljavati, prema Eliotu, s pomoću objektivnoga korelativa. Ulogu objektivnoga korelativa obnašaju predmeti, okolina i događaji koji dočaravaju afektivna stanja subjekta izazivajući osjećaje u čitatelju. Objektivni korelativ uspostavlja odnose podudarnosti između prikazanih stanja i evociranih osjećaja. »Napredan« umjetnik, prema Eliotu, potire svoju biografsku osobnost u kreativnom procesu pronalaženja objektivnoga korelativa.