Oton iz Freisinga [~ frại'ziŋ~], njemački filozof i povjesničar (?, oko 1112 – Morimond, Champagne, 22. IX. 1158). Sin Leopolda Austrijskoga i Agneze, kćeri njemačko-rimskog cara Henrika IV. Zarana je bio određen za svećenika pa je studirao na Pariškom sveučilištu. Bio je izabran za opata cistercitskoga samostana u Morimondu, ali je vjerojatno već iste godine (1137. ili 1138) bio pozvan u Freising za biskupa te je istu dužnost obnašao do smrti. U Kronici ili povijesti o dvjema državama (Chronica sive historia de duabus civitatibus), najznačajnijem djelu srednjovj. filozofije povijesti, sveukupnu povijest svijeta (do 1146) objasnio je borbom između dviju država, Božje i Sotonine. Premda pod snažnim Augustinovim utjecajem, Oton je iznio i originalnu periodizaciju svj. povijesti, kojoj posljednji, četvrti dio, počinje s carem Karlom I. Velikim. Bio je ujak cara Fridrika I. Barbarosse te je opisao njegovo ratovanje u Djelima cara Fridrika (Gesta Frederici), djelu koje je nakon Otonove smrti nastavio njegov učenik Rahewin. Jednako kao i Kronika objavljeno je u zbirci srednjovj. izvora Monumenta Germaniae Historica.
