panlogizam (njemački Panlogismus, od pan- + -logizam), u filozofiji, nauk o umnosti cjelokupne zbilje pa zato i o njezinoj apsolutnoj spoznatljivosti. Stvari i promjene u svijetu po panlogističkom su stajalištu samo momenti i stupnjevi samorazvoja onoga logičkog, umnog (»pojma«). – Panlogističke teze nalazimo već kod Heraklita, zatim Platona, Plotina, B. de Spinoze i dr., no panlogistički je nauk kao izgrađen sustav razvio tek G. W. F. Hegel. Prema njegovoj ideji jedinstva umnog i zbiljskoga, cjelokupna je zbiljnost konstruirana kao samorazvoj duha. Panlogizam kao pojam prvi je uporabio 1853. B. Erdmann označavajući njime Hegelovu filozofiju.
