paterna paternis, materna maternis [~te'rna ~te'rni:s] (latinski: očevo srodnicima po ocu, majčino srodnicima po majci), načelo srednjovj. nasljednoga prava prema kojemu, ako umre bez oporuke osoba bez potomaka, dijelove ostavine nasljeđuju srodnici s one strane – očeve ili majčine – odakle je ta imovina došla. Na različitim područjima raznoliko je riješeno kojemu će srodniku ta dobra pripasti (npr. najbližemu rođaku, braći, odn. sestrama, ocu, odn. majci). To načelo bilo je rašireno po znatnom dijelu Europe (osim sjeverozapada), a u nas se javlja u nasljednom pravu dalm. i istarskih gradova. Podrijetlo načela paterna paternis, materna maternis tražilo se u germanskom, ligurskom, feudalnom i rimsko-biz. pravu. Prema L. Margetiću, u nas je ono moglo nastati u doba kada se afirmiralo oporučno nasljeđivanje, kao supsidijarno rješenje za zemlju koja je bila trajnije pravno vezana uz određenu obitelj (trajni zakup, emfiteuza, vojna baština i sl.).
